12.10.2010., utorak
Kako vjerovati kad...
|
Postavlja se jedno vrlo jednostavno pitanje. Vjere vrlo često imaju komplicirane sustave dogmi, priča, itd u koje je svakom slobodno mislećem čovjeku teško povjerovati. I kad bi netko htio povjerovati, pitanje je zašto vjerovati ako ponekad sami vjernici ne vjeruju u postavke svoje vjere. A još više bi trebali vjerovati istaknuti vjernici -- svećenici, koji igraju bitnu ulogu u ritualima i vode vjernike. Tako kastavski župnik Franjo Jurčević na svom blogu piše u povodu Gay Pridea i povezanih nereda: Ono što se je jučer događalo u Beogradu, samo je dokaz da moralne nakaze i psihopati sve više ovladavaju sredstvima javnog priopćavanja, ulicama, ustanovama, gradovima... Mnogi su beograđani pokazali što misle o tim psihopatima, jedino mi je žao što je toliko policajaca nastradali: po mome policija se je trebala povući i dozvoliti normalnima da sa tim bolesnicima malo prodiskutiraju. Kojim pravom šačica homoseksualaca i lezbijki izlazi na ulice tražiti neka svoja prava? Oni bi na to imali pravo kada bi netko od normalnih došao u njihovu kuću i tu ih napadao poradi njihove bolesti. Dakle, on se zalaže da policija pusti nasilnike da prebiju homoseksualce! Kakve to veze ima s porukom mira i ljubavi? Kakve to ima veze s okretanjem drugog obraza? Čini se da je nakon dva dana župnik malčice promijenio mišljenje, pa piše: I neka sam jer su to tipovi za žaliti a ne osuđivati. Pogotovo ne za batinati i tući jer su dovoljno izbatinani i istučeni od majke prirode. Dakle, jedan dan su "moralne nakaze" i "psihopati" a drugi "tipovi za žaliti a ne osuđivati".... Teško će katolici steći nove vjernike među liberalnijom populacijom ako neki od njih imaju ovakva stajališta i ne vide ništa suprotno svojoj vjeri. "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." No u Beogradu je dosta ljudi bacalo kamenje -- valjda su svi bez grijeha. |
04.10.2010., ponedjeljak
Bruce Lipton: Spontana evolucija
 Knjiga Spontana evolucija je nedavno prevedena kod nas. U njoj neki tip Bruce Lipton i njegov prijatelj Steve Bhaerman razglabaju o svemu i svačemu, a najviše o nekakvoj "spiritualnoj evoluciji".Knjiga je puna nejasnih tvrdnji. Sve se vrlo površno objašnjava. Cijelo jedno poglavlje je posvećeno kratkoj povijesti vjerovanja -- iz američke, kršćanske perspektive. Krivulja oscilira između "spiritualnog" i "materijalnog", a uskoro će ponovo doći u ravnotežu, predviđaju autori. Vratit ćemo se u izgubljeni Vrt, za koji nije jasno je li nešto stvarno ili tek metafora. Isto tako, za mnoge stvari u knjizi nije jasno misle li to autori doslovno ili se igraju riječima. Evo jednog izvatka: Consider the story of life itself. Life came into existence at the mid-point, or zero-point, where both waves of energy and particulate matter were fully present... The energy from those light waves merged with Earth's inorganic chemistry through a process called photosynthesis... Through photosyntesis, the energy of sunlight enlivened inert matter. So, life, indeed, began with light from the sky fusing with the physical matter of Earth! Can you see where Native American animists generated the concept of Father Sky and Mother Earth? ... Is it possible that by integrating the opposites of spirit and matter, energy and particle, masculine and feminine, we can create an emergent human society, one never-before seen,... Neobrazovanom i neinformiranom čovjeku ovo izgleda vrlo primamljivo. Ali sve je ovo gomila besmislica i poluistina. Nitko ne zna točno kako je nastao život na Zemlji, ali svakako nije nastao fotosintezom. Naime, fotosinteza je složeni proces koji se odvija isključivo u živim bićima. Skoro je sigurno da je fotosinteza nastala stotinama milijuna godina nakon nastanka života. Fotosinteza traži postojanje složenih molekula (kao što je klorofil) koje prihvaćaju energiju svjetla, i koriste je za proizvodnju šećera iz CO2 i vode. Osim ako autori svako djelovanje Sunca ne zovu fotosintezom. O tome drevni američki Indijanci sigurno nisu imali pojma. Sljedeća rečenica pokazuje povezivanje svega i svačega s jednim uskim područjem -- ljudskim društvom. Kakve veze imaju čestice (particle) i energija s ljudskim društvom? Novo društvo, "nikad ranije viđeno" podsjeća na vizija totalitarnih pokreta -- od komunizma do fašizma. In a last ditch effort to capitalize on the culture of scientific materialism, venture capitalists convinced scientists and the public to invest in the Human Genome Project (HGP) ... However, the completion of HGP in 2001 revealed that the human genome consists of only approximately 23,000 genes. The missing 125,000 genes glaringly reveal that the neo-Darwinian belief in a genetically programmed biology is fundamentally flawed... Creating a health-care system based on this flaw... has limited health care and is directly responsible for allopatic medicine's decreased effectiveness and increased costs. Teško je bilo što pametno reći o ovakvim izjavama. Ne samo da sustav zdravstvene skrbi nije zasnovan na genetici (već na tradicionalnim tehnikama i lijekovima) već je 150 tisuća gena bila tek jedna procjena, kao što je i broj gena u ljudskom genomu tek jedna procjena, ovisno o tome kako se broje geni. Istina je da su mnogi imali velika očekivanja od tog projekta, ali je jasno da će do dubljeg razumijevanja trebati desetljeća -- razumijevanje funkcije desetaka tisuća gena je ogroman posao! Ljudi žele vidjeti napredak "za svog života" ali to ne ide tako lako, nema kraljevskog puta do znanja. No, čini se da mnogi žele lijepu (iako nejasnu) priču za laku noć. |
25.09.2010., subota
Paradoks pravednog Boga
|
Postoji jedan paradoks koji se rijetko spominje. Kao što je poznato, neke religije (između njih, Kršćanstvo, Židovstvo i Islam) smatraju da je Bog svemoguć, da sve vidi i da je savršeno dobar i pravedan. Odavno je poznato da je zamisao o takvom Bogu u suprotnosti sa zlom koje postoji u Svijetu. Dakle: - ili Bog ne želi odstraniti zlo, dakle nije savršeno dobar, - ili Bog ne može odstraniti zlo, dakle nije svemoguć. Međutim, postoji drugi paradoks. Recimo da je Bog stvarno pravedan i svemoguć. Odgovara li Bog na molitve? - ako odgovara, znači da pomaže onima za koje se ljudi mole, a ne onima koji su u potrebi i koji zaslužuju; neka jadna starica bez igdje ikoga je zaboravljena od Boga -- ali zašto se potrebno moliti kad Bog ionako sve zna? - ako ne odgovara na molitve, znači da Bog već sve zna, i da će napraviti onako kako je najbolje -- ali to znači da je svaka molitva uzaludna. Dakle, ako je Bog pravedan i svemoguć, molitve su besmislene. Molitve imaju smisla samo ako se Boga može nagovoriti da napravi nešto što inače ne bi učinio. Pa zašto se onda ljudi mole? |
22.09.2010., srijeda
Čini li vjera ljude boljima?
|
Jedan čest argument vjernika je da vjera daje "moralnu čvrstoću" ljudima i sl. To se lako može provjeriti. Ukucao sam podatke iz 2005. za europske države (iz Eurostata) o broju ljudi koji kažu da vjeruju u boga i statistiku stope ubojstava na 100 000 stanovnika. Par zemalja iskače, a općenito nikako se ne može zaključiti da je manja stopa ubojstva u zemljama s više vjernika. Hrvatska je istaknuta crvenim kvadratićem.  Dakle, u zemljama s više vjernika nema manje zločina. Jedina van-europska zemlja je SAD, za usporedbu. Napomena: iako u Hrvatskoj ima 90% ljudi koji kažu da su katolici, muslimani, pravoslavni, ne vjeruju svi u boga. Što to njima znači onda, treba pitati njih. Čini se da je "moralna čvrstoća" više povezana s ostalim društvenim okolnostima, kao što je socijalna (ne) jednakost, nego s vjerom u bogove. |
15.09.2010., srijeda
Karakteristike Svemira i ljudsko razmišljanje
|
Dobio sam sljedeći komentar na moj prethodni tekst: Svemir pokazuje karakteristike inteligencije, namjere, volje itd. tj. ima osobine živog bića. A uvijek je smiješno i promašeno opisivati fenomen višeg reda fenomenologijom nižeg reda, tj. psihu opisivati fizikalnim i kemijskim procesima, inteligenciju opisivati instinktima i nagonima itd. U osnovi inteligentnog ponašanja mora postojati inteligencija. Inteligentno ponašanje ne može evoluirati iz nečeg što ne posjeduje inteligenciju, kao što ni otisak cipele u blatu ne može nastati odozdo iz snaga blata, već isključivo odozgo od strane neke cipele. Tako i Svemir ne može nastati iz Velikog Praska prije kojeg nije bilo ničega, itd. To, međutim, ne mora značiti da negdje izvan svih dimenzija postoji neki personalni Bog koji nešto čini, stvara, proizvodi. Krajnosti "personalni Bog - impersonalni fizikalni procesi" podjednako ništa ne objašnjavaju. Ovo mišljenje počinje od jednostavne izjave da Svemir pokazuje inteligenciju, volju, namjeru. Na to se može odgovoriti na dva načina: * nije jasno gdje to i kada Svemir pokazuje npr. "inteligenciju" * mi uopće ne znamo kakvi sve svemiri mogu biti; vidimo oko sebe stvari s namjenom i bez nje, ali vidimo samo jedan Svemir i ne možemo ga usporediti s ničim (to je rekao već Hume) Mišljenje da se "fenomen višeg reda" ne može opisati fenomenologijom nižeg reda je antiredukcionizam. Ako se živo biće ne može opisati kao skup dijelova, tada se ni automobil ne može opisati kao skup svojih dijelova, a i rad televizora ili računala postaje sasvim tajanstven i neobjašnjiv, osim posebnom fenomenologijom koja se ne može svesti na elektroničke komponente. Naravno da se čovjek može svesti na komponente. Svatko tko ima presađeno srce je dokaz. Samo zato što nismo uspjeli do sada dokučiti rad mozga, ne znači da on u principu nije dokučiv i rastavljiv na dijelove. Isto tako "u osnovi inteligentnog ponašanja postoji inteligencija" je tek izjava da je inteligencija nesvodiva na materiju, da je inteligencija iz inteligencije, posebna povijest različita od svega ostalog. Žao mi je, ali to je tek intuitivni osjećaj, nemamo apsolutno nikakve podloge za takvo mišljenje. |
13.09.2010., ponedjeljak
Dokazi za postojanje Boga: "fino-podešeni Svemir"
|
Jedan od "dokaza" koji navodno pokazuju namjeru iza Svemira — naime, da je Svemir podešen tako da stvori ljude — je argument "finog podešavanja". Fizika je uspjela zakone koji upravljaju Svemirom svesti na desetak principa koji uključuju različite konstante. Recimo, gravitacija privlači sve mase u Svemiru, a elektromagnetska sila privlači različite naboje a odbija iste. Obje sile padaju s kvadratom udaljenosti. Uzmimo dva elektrona. Oba su negativna, i elektromagnetska sila iz odbija, a gravitacija privlači. Omjer te dvije sile će biti uvijek isti, bez obzira na udaljenost ta dva elektrona — taj broj je očito neka konstanta, koja ne ovisi o izboru jedinica, načinu mjerenja itd. Takvih konstanti ima desetak, i mi ne znamo objasniti njihove vrijednosti. Argument je ovaj: netko je morao vrlo precizno podesiti te konstante, jer da su imalo različite — Svemir koji vidimo bi bio nemoguć. Ovaj argument je zvučan na prvi pogled. Nešto što vidimo i što je očito je teško objasniti. Ali pogledajmo oko sebe. Ja ovdje sjedim i pišem ovaj tekst. Kako objasniti mene? Moji roditelji su se morali upoznati, zavoljeti, oploditi, roditi mene, odgojiti me. Da se nisu sreli, ne bi me bilo. Kako objasniti moje roditelje? Koja je bila vjerojatnost da se moji djedovi i bake upoznaju i vjenčaju? A tek njihovi roditelji? Sa svakim idućim korakom, vjerojatnost da postojim se smanjuje na zanemarivu. Mnogo toga je moralo biti točno tako da bih ja bio moguć. Iz toga je logično zaključiti da je cijeli Svemir udešen tako da se rodim ja. Dakle, ja sam Vrhunac, cilj stvaranja. Ili nisam? Gdje je greška u razmišljanju? Greška u razmišljanju je u tome da gledamo dvije zadate situacije — prije par stotina godina i danas — i računamo koliko je mala vjerojatnost da je od one situacije nastala današnja. Drugačije rečeno: Svakog tjedna se izvlači loto. Koja je vjerojatnost da su izvučeni baš brojevi koji su izvučeni? Vrlo mala. Ali su izvučeni. Neki brojevi su morali biti izvučeni. Da su izvučeni drugi brojevi, opet bi bili isto nevjerojatni. Fino podešene konstante su jednak problem kao moji fino podešeni roditelji, bake i pradjedovi. Gledano s današnjeg stajališta, izgleda nejvjerojatno. Ali mi ne znamo što je sve moglo biti. Naša intuicija se teško nosi s mogućim ishodima i vjerojatnostima. Loto se izvlači svaki tjedan (i češće) a nastajanje Svemira nitko nije vidio, niti zna što se uopće može u takvoj situaciji podesiti. Zato "fino-podešeni Svemir" ne dokazuje ništa. |
28.06.2010., ponedjeljak
Što je Bog?
|
Što bi to mogao biti Bog? Različiti ljudi podrazumijevaju različite stvari... Pojednostavljeno, ako dođe neki tip kako mi znamo da je to Bog? Odnosno, pojave se neka svjetla na nebu itd i sad kako znamo da je to Bog a ne Obama (odnosno neka njegova naprava) ili susjed Joža. Ukratko, Bog može biti: 1. stvoritelj svemira — dosta je teško dokazati da je netko stvorio svemir, zar ne? 2. netko tko je stvorio ljude — isto 3. netko tko ima moć upravljanja životima, izlječenja bolesti, nagrađivanja dobrih dijela itd — to je u principu lako provjeriti Kršćani vjeruju da su Bog-1, Bog-2 i Bog-3 ista osoba, dakle ista osoba je stvorila svijet, ljude u njemu i trenutno nadzire živote svih ljudi, kažnjava griješnike, nagrađuje dobre itd. Ali to u principu ne mora biti, i nije uopće jasno zašto bi bilo. Bog-1 i Bog-2 ne moraju biti isti (što je naravno g. Lewis zaboravio u svojoj knjizi Mere Christianity, gdje prelazi jednostavno s boga na boga...), a bogova-3 može biti više, uključujući i "lažne proroke", Vraga (koji se može pretvarati) itd. Dakle ni u okvirima kršćansko-teološkog razmišljanja nije baš očito što je Bog i zašto je baš jedan — osim što je navodno Bog tako rekao (a mogao je lagati, naravno). Sama pretpostavka Boga kao nekakvog beskonačnog Dobra je upitna — zašto ne bi postojale beskonačno zle metafizičke sile? Zašto ne bi postojalo više Bogova, više principa koji se nadmeću? No, zašto bi se ljudski pojam dobra i zla uopće primjenjivao na bogove? Kako dobar Bog može potopom istrijebiti sve ljude (osim izabranih) jer su pokvareni? A što je s tek rođenom djecom? Jesu li i ona bila pokvarena? Pojam Boga je vrlo šupalj. A ovo je sve blagonaklono gledanje. A kada uključim agnosticizam (što inače imam stalno uključeno, ali sam isključio u svrhu rasprave) — dolazimo do poraznih zaključaka... Naravno, bilo bi odlično imati nekog supermoćnog tipa koji je uvijek na tvojoj strani, nepobjediv je, stalno pazi na tebe i pomoći će ti kad zagusti. Ako ne Boga, bar Supermana ili Spidermana... Svi "dokazi", pa čak i da je kreacionizam točan (a nije) ne govore ništa o tome da je isti tip koji je stvorio život na našoj strani, išta više nego što je na strani tulipana, komaraca ili gazela. To je opet brkanje Boga-2 i Boga-3. Realno: je li bitno uopće onima koji vjeruju u Boga je li on stvorio svijet ili ne? Ili je osobni Bog uvijek Bog-3, onaj koji sve gleda, sve zna, sluša molitve i nagrađuje dobre? |
14.04.2009., utorak
Zašto? Zašto?
|
Djeca u nekoj dobi počinju postavljati sva moguća i nemoguća pitanja. Jedno od najčešćih je često i najsloženije: zašto? Zašto ovo? Zašto ono? I odrasli ljudi vole postavljati takva pitanja. Dva "zašto-pitanja" se vrte stoljećima i stoljećima: Zašto postojimo? Zašto postoji zlo na svijetu? Drugo pitanje se dovodi u vezu s argumentacijom o postojanju Boga. Naime, ako postoji svemoguć i dobar Bog, on bi spriječio zlo; budući da zlo postoji, ili Bog nije dobar, ili nije svemoguć, ili Boga nema. Može se postaviti i ovako: zašto postoji zlo? Budući da ljudi razmišljaju jako dugo o ovom pitanju, i nisu našli odgovor koji bi sve zadovoljio, maknimo se na trenutak od njega i upitajmo se malo jednostavnije pitanje: zašto je trava zelena? Konzultiranje knjiga bi nas dovelo do toga da trava sadrži klorofil, koji prikuplja sunčevu energiju, a koji je zelene boje. Naravno, time ništa nismo objasnili — zašto je klorofil zelen? Zato što sunčevo svjetlo kada se odbije od klorofila, i apsorbira u našim očima u određenim stanicama mrežnice, izaziva osjet zelene boje. Ali zašto apsorpcija svjetla u nekim stanicama mrežnice izaziva doživljaj zelene boje? I što je to točno "doživljaj zelene boje"? Odgovore na ova pitanja nitko ne zna. Na dnu je tzv. težak problem — kako mozak stvara svijest? Naravno, nitko ne zna odgovor, postoji raskorak između subjektivnog i objektivnog. Dakle: ne postoji konačan odgovor na pitanje zašto je trava zelena. Sve u vezi "zelena" nije do kraja poznato, zato je nemoguće odgovoriti. Također, pojam "zlo" nije do kraja shvatljiv. Postoji odgovor da je nemoguć svijet bez zla, i da je zlo posljedica slobodne volje. Ali to nije dobar odgovor. Prvo, nije jasno što je zlo. Je li zlo ako se netko rodi invalidan, recimo slijep? Tko je ktiv u tom slučaju, i kakve to ima veze s slobodnom voljom? Drugo, je li zlo ako netko pogine u potresu i slično? Kako to ima veze sa slobodnom voljom? Svakako je moguće zamisliti svijet bez potresa. Ili nije? Ili s neprestanim potresima, ali toliko slabim da nikog nikada ne ozlijede, ako je već svijet bez potresa nemoguć? A što je sa sušama? Poplavama? Bolestima? Što dalje istražujemo, odgovori izgledaju sve dalji i dalji. Što je zapravo zlo, to je vrlo teško pitanje. Svatko to instiktivno zna, ali kada pokušamo malo raščaniti taj pojam — sve se rasplinjava. Nema jednostavnih odgovora. |
26.03.2009., četvrtak
Religije i središte na čovjeku
|
Mnogo puta sam čuo tvrdnju "vjera stavlja volju Boga u središte, a ateizam volju individue". Uz to se navodi obično kako je ljudska samovolja i sebičnost uzrok mnogih zala. Mislim da je to u najmanju ruku velika mistifikacija i zabluda. To je gledanje iz vrlo suženog gledišta, vrlo daleko od objektivnog razmatranja kakva sve stvarnost može biti. Primjerice, kršćanstvo se bavi sudbinom čovjeka, njegovih grijehova i životom poslije smrti. Što kršćanstvo tvrdi o mogućnosti odlazaka pasa u raj? Postoji li život poslije smrti za slonove? Ne. Po kršćanstvu, ljudi su posebni, imaju neumrlu dušu koja je jedinstvena i dana samo ljudima. Za ljude postoji posebna shema, Bog gleda njih, a zanemaruje ostatak. Koje su zapravo mogućnosti? A. Ljudi su stvarno posebni. Ovo je stav kršćanstva, islama i još nekih religija, i tradicionalni stav mnogih ljudi; B. Ljudi su posebni, ali možda su još neka bića posebna, isto kao ljudi ili na drugi način, samo što to možda ne znamo; ovo na primjer, tvrde i kultovi životinja, šamanizam, itd. C. Ljudi zapravo nisu posebni, taj privid dolazi jer smo i sami ljudi; razlika je što ljudi imaju razvijenije neke osobine od drugih životinja. Ovo je donekle stav suvremene biologije, ali i budizma. Tradicionalni stav je uglavnom A. Ljudi su glavna tema "svetih knjiga" svih velikih religija. Životinje i biljke su tu pozadina, scenografija, metafora a ponekad i strašne nemani. Među ne-vjernicima i u znanosti počinje prevlađivati mješavina B i C. Mnogim ljudima je sasvim prirodno da, na primjer, njihovi ljubimci razmišljaju, imaju osjećaje i slično. Ljudi imaju, izgleda, stalno nekakvu idealiziranu sliku životinja: suvremeni udoban život je promijenio idealizaciju iz strašnih zvijeri ili glupe tovarne stoke u žive plišane igračke. Tako mnogi ljudi danas naprimjer, smatraju da su životinje oličenje nevinosti i dobra. Današnji čovjek (bar u bogatim zemljama) više ne doživljava prirodu kao kombinaciju "nemani" i "jestive divljači". Gdje su nekad na kartama oceana bile strašne zmije, nemani s pipcima, danas se vide samo plava prostranstva ispunjena šarenim ribama i drugim čudesnim bićima, nešto tek malo opasnije od gigantskog akvarija. Na nekadašnje krvoločne zvijeri, strašne vukove i okrutne lavove kojima su bacani kršćani, danas se gleda na kao tek malo dlakavije psi ili velike umiljate mačke, za koje ljudi potpisuju peticije i skupljaju novce za očuvanje. Došlo je do promjene percepcije. Čuo sam (čitao) izjave ljudi koji vjeruju da će u raj i životinje, a smatraju se kršćanima... Poseban problem su "mali zeleni" - inteligentna stvorenja koja nisu ljudi, dakle nemaju veze sa svetim knjigama. Ako ih se nađe, kako ih uklopiti u shemu? Vatikan ima teleskope i traži, ali nisu ništa našli... Sheri S. Tepper je napisala jedan fantasy roman (Beauty) koji se, zbiva u svijetu s "višestrukim stvaranjima", gdje su ljudi opterećeni istočnim grijehom i smrtni, a vilenjaci nisu i besmrtni su. Lako je uočljivo kako ne samo što je većina tradicionalnih religija orijentirana na čovjeka i njegov život, nego su i stavovi koje te vjere propagiraju obojeni izrazitim antropocentrizmom i osobinama nekadašnjih kultura. Interesantno će biti vidjeti kako će popularna vjerovanja u budućnosti uključiti ove stavove. Ako itko ovo čita (što nisam siguran) jako me zanimaju stavovi drugih ljudi. |
25.03.2009., srijeda
Dobro i zlo
Religije se često povezuju s "dobrim i zlim". Postoje dvije varijante (koje se mogu i miješati)
Pogledajmo prvo jedno pitanje: koliko je moguće čisto logičnim zaključivanjem odijeliti dobro od lošeg? Prvo: svako zaključivanje mora poći od nečega poznatog, od nekih znanja ili činjenica. Kad bi samo lako našli takvo znanje... Za ilustraciju: je li dobro da lav uhvati antilopu, ubije je i pojede (nije baš maštovit primjer, priznajem)? Na temelju čega čemo zaključivati? Na temelju toga što "znamo" da je "loše ubijati". Kako uopće "znamo" ove stvari? Je li dobro da čovjek ubije kravu i pojede je? Neki misle da je loše, neki da nije. I jedni i drugi logično razmišljaju - dakle, pošli su od različitih pretpostavki! Je li dobro što postoji Saturn? Osjećamo da je ovo pitanje besmisleno, ali zašto? Je li dobro ili loše što je oleander otrovan? (ako niste znali — stvarno je vrlo otrovan. Nikad nemojte pojesti list ili grančicu oleandra; preporuka je čak da nosite rukavice kad ga obrezujete i slično.) Da li je ovo besmisleno? Što je s ljudima koji se otruju (postoje statistike o tome - potražite na Internetu)? Pretpostavljamo da je otrovan da ga životinje u polupustinjama gdje divlje raste ne bi pojele, ali za zaštitu je dovoljno i trnje? Zašto bi ovo pitanje bilo jako različito od npr. skakavaca koji pustoše neke afričke zemlje, tamaneći sve pred sobom, nakon čega mnogi umru od gladi? Različito od epidemija, poplava, potresa (ovako se može jako dugo nabrajati)... Čini se da razlikovanje dobrog i lošeg, iako koristi i logiku kao alat, ipak počiva na osjećaju koji nam nepogrešivo (možda ponekad i pogrešno?) govori što je dobro, a što loše. Zašto bi takva sposobnost bila "od boga"? Na prvi pogled čini se toliko posebnom, da nema ničeg sličnog kod životinja. Ipak, postoje i brojne druge sposobnosti ljudi koje se čine jedinstvenima - govor, izrada alata, upotreba vatre - pa se ne pripisuju božanskom daru.  Čitajući knjigu Fransa de Waala "Prirodno dobri", koja se bavi ponašanjem kod nekih "drugih životinja" (de Waal, kao i većina znanstvenika, svrstava ljude u životinje) možemo zaključiti i da nije sasvim tako - mnoga ponašanja koja jako nalikuju onom što ljudi zovu "moralnim" postoje i kod nekih životinja.Naravno, i one bi te sposobnosti (možda umanjene u odnosu na ljude) mogle dobiti "od boga". Većina znanstvenika ipak vjeruje da je smisao za dobro i loše ljudima urođen i nasljeđen od majmunolikih predaka (iskreno govoreći, i današnji ljudi dosta liče majmunima, mnogo više nego drugim životinjama). Zašto se razvio — na to nemam jednostavnog odgovora. Tko misli da je znanost sve odgonetnula, jako griješi! |