19.03.2008., srijeda
Zašto ovaj 'blog'
Na ovaj 'blog' (tj. dnevnik, zapravo zbirku tekstova/eseja) me ponukalo ponovno čitanje knjige Carlo Maria Martini i Umberto Eco: U što vjeruje tko ne vjeruje?. Ukratko o knjizi: Eco napiše jedno "pismo", a kardinal Martini odgovara, pa se malo izmjenjuju, pa pišu još neki. To ide ovako (prepričano): Eco: U kršćanstvu postoji apokalipsa, kraj svijeta. Kraj se možda približava (zagađenje, ratovi) ali postoji li neki progres u povijesti, "nada" i kakva je nada zajednička vjernicima i nevjernicima? Martini: Kršćani manje brinu u kraju svijeta nego nevjernici. Teško je reći da li postoji neka "nada" zajednička vjernicima i nevjernicima. Eco: Kada počinje ljudski život? To je bitno! Martini: Od samog začeća, ali nije važan po sebi život, već zato što ga udahnjuje Bog. Eco: Ne želim se mješati u stvari Crkve, ali me zanima zašto u njoj žene i muškarci nisu u istom položaju? Izgleda da ni Toma Akvinski baš ne zna sigurno. Martini: Tako je od početka (apostoli su bili muškarci), a to je i ustaljena praksa. Ali to se odnosi samo na svećeničku dužnost - u svemu ostalom su ravnopravni... Evo da i ja nešto pitam. Na što se poziva onaj tko ne vjeruje u Boga kod moralnih odluka (npr. žrtvovanja za drugog)? Eco: Ne znam, ali mislim da je osjećaj za ispravno zajednički svim ljudima, kao razlikovanje lijevog od desnog. Severino: Obojica ste u pravu, ali ste i u krivu. Kako prirodni nagon može biti temelj Etike? Sgalambro: Bog nije razuman niti dobar, rekao je Spinoza. Scalfari: Dobro u čovjeku je nagonsko. Montanelli: Ja sam stoik. Foa: U Bosni se čine zločini. Martelli: Među vama su manje razlike nego što se čini. Moral nastaje postepeno. Martini: Ipak bez Boga teško sve to ima smisla. I to ne Boga kao tek "urara" svemira. Osim toga, mladi bi trebali biti oprezniji u životu. Teško se oteti dojmu da je ovo bila tek vježba u razmjeni teza, koja nije ništa razjasnila, nikog natjerala na sumnju, a kamoli uvrijedila. |